Više od "Baby Blues"

Marie Stone

1. siječnja 2001. - Kada je supruga Davida Resnicka, Susan, nakon rođenja drugog djeteta doživjela tešku postpartalnu depresiju, svijet para se raspao. "Otišao sam u način preživljavanja", kaže David Resnick. "Imala sam ženu koja je bila jasno bolesna, 4-mjesečna beba i 3-godišnja kći."

Da bi stvari bile još gore, pojavile su se i druge obiteljske krize. "Tada je mojoj majci dijagnosticiran rak jajnika u IV. Stadiju, majka moje supruge imala je loš povratak leđa, a moja šurjakinja koja živi niz ulicu imala je blizance", kaže David. "Nije nam bilo puno članova obitelji koji bi nam pomogli."

Prema procjenama Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje, jedna od deset novih mama doživljava postpartalnu depresiju ili PPD. Osim trenutka bolesti i živih, uznemirujućih misli o povređivanju ili ubijanju djeteta koje neke žene doživljavaju, simptomi PPD-a inače odražavaju simptome velike depresije. Simptomi mogu uključivati ​​poremećaje spavanja, umor, tugu, gubitak interesa, promjene apetita, gubitak težine ili dobitak, poteškoće u koncentraciji ili donošenje odluka, razdražljivost, uznemirenost, osjećaje bezvrijednosti i suicidalne misli.

Kao što je David Resnick uskoro otkrio, informacije i podrška muškim partnerima žena s PPD-om su male. Studija objavljena u srpnju / kolovozu 1999 Američki časopis za njegu majke / djeteta navode da partneri žena koje pate od PPD-a često osjećaju silnu frustraciju, strah, ljutnju, ljutnju, konfuziju i izolaciju. "Kao čovjek, stvarno je teško nositi se sa svim tim emocijama", kaže David.

Postavljanje dijagnoze također može biti problem. Susan Resnick je najprije otišla liječniku za primarnu zdravstvenu skrb za pomoć, ali mu je promakla dijagnoza. "Rekao je da bih trebao uzeti odmor", kaže Susan Resnick. Ali par je znao da se više događa nego što bi odmor mogao izliječiti.

PPD se često miješa s takozvanim "baby bluesom", kojeg karakterizira plakanje, tjeskoba, razdražljivost i umor koji se obično završavaju u roku od 10 dana nakon poroda. Ali za razliku od baby bluesa, PPD se može pojaviti u bilo koje vrijeme - čak i mjesecima - nakon porođaja i traje godinu dana ili više ako se ne liječi. Dok liječnici nagađaju da je PPD povezan s složenim fiziološkim promjenama koje se događaju u majčinom tijelu nakon poroda djeteta, točan uzrok ostaje nepoznat.

Nastavak

Iskustvo Resnicksa nije jedinstveno, kaže dr. Sc. Sandra Thomas, voditeljica doktorskog programa sestrinstva na Sveučilištu Tennessee, i istraživač čije je istraživanje objavljeno u časopisu za njegu. Thomas je primijetio slične prepreke za osam parova zahvaćenih PPD-om uključenih u njezinu studiju. Doktori su im rekli: "Oh, sve nove mame su suzne. Ne brinite o tome", kaže ona. Thomas vjeruje da studija naglašava potrebu za većom spremnošću PPD među zdravstvenim profesionalcima.

Dr. Sc. Wendy Davis, psihoterapeut i državni koordinator za postpartumsku međunarodnu podršku Oregona i Idaha, slaže se s tim. Mnogi zdravstveni radnici nemaju dovoljno obuke, kaže ona. Davis kaže da PPD nije bio pokriven vlastitim doktorskim programom prije 12 godina. Poput mnogih, imala je i osobni PPD tečaj kad se rasplamsao nakon rođenja prvog djeteta.

"Jedan od najvećih problema je taj što su ti ljudi tako izolirani", kaže Thomas. "Bilo je stvarno uznemirujuće razmišljati o tome koliko su ti momci bili sami i koliko su se mučili i trpjeli."

Usredotočujući se na opipljivu

"Moja je majka tada bila jako bolesna od raka", kaže David Resnick. "Pogledao sam kako moj otac podupire moju majku, a to je postalo uzor." Kaže da je shvatio da je PPD bolest, poput raka, a ne krivnja njegove žene. "Pokušao sam biti suosjećajan", kaže on.

David Resnick kaže da je samo toliko mogao učiniti kako bi psihološki pomogao svojoj ženi, pa se usredotočio na opipljive stvari - pranje posuđa, odijevanje djece. Neke bi je noći držao, milovao joj kosu i uvjeravao je da će sve biti u redu. Drugim noćima spavao je na kauču na razvlačenje pokraj dječjeg krevetića malog sina Maxa, umirujući dječje krikove, nastojeći održati mirno da bi njegova žena mogla spavati. "Svi kažu da je moj suprug bio svetac", kaže Susan Resnick.

Jedino mjesto gdje je David Resnick dobio podršku bio je u maloj odvjetničkoj tvrtki u kojoj je tada radio. Kad je morao smanjiti broj sati kako bi pomogao svojoj obitelji, kolege odvjetnici i njegova tajnica uzeli su olabavljenje. "Sada radim za mnogo veću odvjetničku tvrtku i mislim da bi ovdje bilo teže", kaže on.

Nastavak

Dobivanje pomoći

Važno je prepoznati da PPD vjerojatno utječe na sve članove obitelji. Ako se ne liječi, to može potkopati povjerenje žene u njezinu sposobnost da bude dobra mama. PPD također može rastrgati odnos para, pogotovo kada se komunikacija pokvari i nada nestane. I to može imati dugotrajne učinke i na dijete. Istraživanja pokazuju da bebe koje se brinu za depresivne mame imaju tendenciju pokazati društvene, emocionalne i kognitivne probleme kasnije u životu.

Na kraju je Susan Resnick pronašla medicinsku sestru psihoterapeutkinja koja je prepoznala njezin PPD i radila s njom na liječenju. Kombinacijom terapije razgovora i antidepresiva, napokon je izašla iz tame, gdje je provela gotovo godinu dana. David Resnick kaže da mu je savjetovanje pomoglo da nastavi uravnotežen život.

Prošle su četiri godine od rođenja djeteta Maxa i dana kada je PPD odlučio da su životi Resnicksa gotovi. Iako je to bilo jedno od najizazovnijih vremena u njihovom braku, i Susan i David Resnick kažu da je od toga došlo dobro. Zapravo, Susan Resnick napisala je memoare o svom pokušaju, naslovljenom Besani dankoja se nada da će pomoći drugima koji pate od PPD-a da shvate da nisu sami.

Marie Stone je slobodni pisac u Portlandu, Ore., Koji piše o zdravlju potrošača.