1. siječnja 2001. - Oni zauzimaju posljednju stepenicu na rascjepkanoj ljestvici zdravstvene zaštite naše zemlje, na mjestima gdje najslabiji, najslabiji i najteži među nama provode svoje posljednje dane.

Domovi za njegu nacije - proizvodi godina društvene, političke i ekonomske neodlučnosti - brinu se za starenje stanovništva koje je živo, a često i patilo, duže. No, dok nedavne studije pokazuju da je došlo do određenog poboljšanja u kvaliteti skrbi, desetljećima starim problemima kao što su neadekvatno zapošljavanje osoblja kao rana koja neće zacijeliti.

Stvoren kombinacijom niskih plaća, radno intenzivnog rada, često loših radnih uvjeta i naprezanja previše stanovnika po radniku, neadekvatno osoblje jedno je od najproblematičnijih problema s kojima se suočava 17.000 domova za njegu u kojima se brine 1,6 milijuna ljudi. , Ali to je daleko od jedinog problema.

Uglavnom podržan od strane federalnih fondova, starački domovi kažu da im je teško ponuditi veće plaće. U prosjeku, medicinske sestre staračkih domova zarađuju 15% manje od svojih kolega u bolnicama za akutnu skrb, a polovica ne prima zdravstvene beneficije, prema vladinim podacima. Ograničeno tržište rada također otežava pronalaženje radnika, s obzirom na rigoroznost hranjenja, kupanja i mijenjanja starijih ljudi cijeli dan.

Institut za medicinu, u jednom značajnom izvješću iz 1986. godine, napisao je sljedeći paragraf, koji je mogao biti napisan jučer:

"Nisu svi domovi za starije i nemoćne osobe dovoljno stručno osposobljeni i motivirani da kompetentno, dosljedno i povremeno obavljaju ove zadatke. Njega je skupa jer je intenzivna za osoblje. Kako bi se smanjili troškovi, najveći dio skrbi pružaju pomoćnici medicinskih sestara. , koji su u mnogim domovima za starije i nemoćne osobe plaćeni vrlo malo, primaju relativno malo obuke, neadekvatno se nadziru i od njih se zahtijeva da se brinu za više stanovnika nego što mogu pravilno služiti. - od 70% do preko 100% godišnje - čimbenik koji uzrokuje stres u interakcijama među zaposlenicima.

Kvaliteta života, kaže se u izvješću, "usko je povezana s kvalitetom odnosa među zaposlenicima i zaposlenicima".

U intervjuima s vladinim dužnosnicima, administratorima domova za starije i nemoćne osobe, predstavnicima industrije, starijim zagovornicima i akademicima, svi su rekli da sustav treba hitno popraviti prije nego što veliki broj baby-boomova dostigne starost i dodatno oporezuje već opterećeni sustav. Ali postizanje konsenzusa o tome kako to riješiti nije tako jednostavno.

Nastavak

"Čak i ako trebamo staračke domove za 3% beba-boomera, teret će biti ogroman", kaže Garth Brokaw, predsjednik Fairport Baptist Homea u blizini Rochestera, N.Y.

Iako je pitanje osoblja uvijek ozbiljno, ono doseže razinu krize jer su se medicinske potrebe pacijenata povećale. Polovica stanovnika staračkih domova - većina žena - pati od demencije, a mnogi od njih su inkontinentni i imaju problema s gutanjem. Bez odgovarajućeg osoblja, mnogi ne jedu ili piju dovoljno. Sveukupno, broj stanovnika staračkog doma koji su trebali pomoć u tri ili više dnevnih aktivnosti povećao se sa 72% u 1987. na 83% u 1996. godini, prema državnim statistikama.

Prije dvadeset godina, tvrde zagovornici, mnogi od tih medicinskih problema nisu bili toliko rašireni. Tada je manje ljudi živjelo do starosti 85 godina. Danas, Ured za popis stanovništva procjenjuje da je 4,3 milijuna Amerikanaca starije od 85 godina; projekt predviđa da će se taj broj udvostručiti do 2030. godine. Napredak u medicini pomogao je da se napravi razlika - ali ne i znatno poboljšala kvalitetu skrbi u domovima za starije osobe, tvrde zagovornici.

"Nitko nije mario - to je stvarno jednostavno", kaže senator dr. Roberta Marshalla iz Delawarea, koji je predvodio napore svoje države da reformira tu industriju. "Nitko nije znao ili prepoznao slabosti u staračkim domovima."

Savezna vlada povećala je nadzor nad sestrinskom kućom, pooštrila propise i izgrdila države zbog slabog i nedosljednog provođenja zakona. Industrijski profitni pružatelji usluga, koji posjeduju većinu domova za starije osobe, kažu da nedavni rezovi za Medicare štete brizi, a oni lobiraju za vraćanje tog financiranja. Oni upućuju na činjenicu da je pet tvrtki za starački dom otišlo u stečaj budući da su rezovi stupili na snagu prije više od tri godine.

Zagovornici kažu da je bolja obuka zaposlenika potrebna kako bi se spriječili dekubitusi, pothranjenost, dehidracija, nepotrebna ograničenja u krevetu i prekomjerno liječenje. Zakonodavci na Capitol Hillu uveli su brojne zakone kojima bi se utvrdili minimalni uvjeti za zapošljavanje i utvrdile kaznene provjere za osoblje u domovima.

Sveukupno, 36 država ima neke zahtjeve u pogledu minimalnog broja zaposlenih koji se primjenjuju na domove za njegu, prema Nacionalnoj konferenciji državnih zakonodavstava. Oko 18 država donijelo je propise koji zahtijevaju da starački domovi troše dio povećanog financiranja na nove zaposlenike. No, ti su zakoni još uvijek preveliki da bi imali značajan utjecaj na zadržavanje osoblja, navodi se u dokumentu koji je objavila Odjel za usluge u Sjevernoj Karolini.

Nastavak

U Delawareu - jednoj od najambicioznijih država u rješavanju nedostataka u domovima za starije i nemoćne osobe - osam novih zakona uvelo je minimalne zahtjeve za osobljem, provjere kriminalne pozadine i strože zahtjeve za obuku za slabo plaćene pomoćne sestre, okosnicu industrije.

"Oni su izvrsni zakoni i zakašnjeli zakoni", kaže Mary McDonough, ravnateljica Državnog odjela za zaštitu dugotrajne skrbi. U jednoj godini, kaže ona, 33% od 9.715 osoba koje su se prijavile za poslove u staračkom domu imale su neku vrstu kriminalne pozadine, uključujući 5% s kaznenim djelima. "To je bila otrežnjujuća činjenica", kaže McDonough, bivši savezni tužitelj.

Ljudi poput Mary Ann Kehoe u Wisconsinu i Rose Marie Fagan u Rochesteru u New Yorku, rade na promjeni načina pružanja skrbi starijim osobama. Mreža Pioneer, kojoj je Fagan pridružena, želi da domovi za njegu rade više kao pravi dom, a manje kao medicinske ustanove. Kehoe i njezina organizacija, Wellspring, odveli su obuku na novu razinu, što je rezultiralo manjim brojem ljudi i manje zdravstvenih problema.

No, svi oni koji su intervjuirani slažu se da su te promjene parcijalne, jer ne postoji jedinstveni glas koji bi zahtijevalo temeljito preispitivanje sustava. Niti su dramatično promijenili kvalitetu skrbi u domovima za starije osobe, kažu neki. Doista, procjenjuje se da u ovoj zemlji ima oko dva milijuna asistenata za njegu, a zagovornici kažu kako je u iduće dvije godine potrebno još 500.000 medicinskih sestara.

"Radila sam na tome od 1975. i nisam vidjela mnogo poboljšanja", kaže Charlene Harrington, profesorica sestrinstva na Sveučilištu u San Franciscu. "Šokirani smo što je skrb strašna, ali nismo potrošili novac da bismo dobili dobru njegu. To je negativan stav prema starijima. Oni nisu cijenjeni u našem društvu."

Drugi vjeruju da je došlo do nekih pozitivnih promjena. Dr. Bruce C. Vladeck, bivši šef američke administracije za zdravstvenu zaštitu, kaže da je prije nekoliko godina domovima za njegu bilo teško privući liječnike i registrirane medicinske sestre, a bilo je malo podataka za mjerenje promjena u skrbi.

"Počinjemo razvijati pokazatelje kvalitete", kaže Vladeck, sada direktor Instituta za medicinsku praksu i profesor zdravstvene politike i gerijatrije na Medicinskom fakultetu Mount Sinai u New Yorku. "Je li dovoljno? Je li dovoljno brzo? Ne. Bolje je."

Nastavak

Laurence Lane, potpredsjednik vladinih odnosa u Genesis Health Venturesu, kaže da je briga o starijim osobama pitanje koje je naše društvo naišlo čak i prije Velike depresije 1930-ih, kada su se ljudi pobrinuli za svoje, a vjerske i bratske organizacije brinule su se za njih tko nije imao nikoga. "Mi, kao nacija, moćno se borimo s onim što je javno dobro i što nije javno dobro", kaže on.

Doista, upravo tko bi trebao imati odgovornost za brigu o starijim osobama danas još nije utvrđen, kaže dr. Joshua Wiener iz Urban Institute. "Ne postoji jasna vizija i nema konsenzusa o tome što bismo trebali učiniti", kaže Wiener, dodajući kako će najmanje 15% nas provesti najmanje godinu dana u staračkom domu prije nego umremo.

Vlada i industrija djelomično su odgovorili financiranjem i uspostavom alternativa domovima za njegu. Od kasnih 1980-ih, došlo je do trenda od tradicionalnih staračkih domova u korist onih koji uključuju pomoćne ili nezavisne dnevne krevete. Udio kreveta koji ne pružaju skrb porastao je sa 6,9% u 1987. na 11,3% u 1996. godini, prema državnim statistikama.

Domovi za njegu počeli su se širiti šezdesetih godina prošlog stoljeća, jer su ljudi živjeli duže, a članovi obitelji, prvenstveno žene, ulazili su u radnu snagu i više nisu mogli brinuti o starijim rođacima. Tada je uspostavljen Medicaid, koji sada financira oko 48% svih troškova za staračke domove i Medicaid, koji sada financira oko 12%.

"Bilo je potrebe, ali nitko posebno nije znao kako se to radi", kaže dr. John Schnelle, profesor na Medicinskoj školi UCLA i direktor Centra za gerontološka istraživanja Bourne.

Kako su tvrtke počele prepoznavati potrebu, novac je pronađen, a savezna vlada odgovorila je povećanim povećanjem sredstava, kaže Schnelle. Međutim, "nije postojao jak poticaj za trošenje osoblja", kaže on, a skupine za zastupanje potrošača tek su se organizirale.

Fagan kaže da zaposlenici u domovima za starije i nemoćne osobe nisu loši ljudi i da industrija nije u stanju u kojem je zbog sustava.

Nastavak

"Dom za njegu je mikrokozmos našeg društva u cjelini", kaže ona. "Mi ne cijenimo stare i ne cijenimo žene. To je segment našeg društva kojeg mi ne cijenimo, tako da ni ne čudi što ne cijenimo ni skrbnike."

Wiener kaže: "Svi pretpostavljaju da će umrijeti na teniskom terenu nakon četvrtog seta. Amerikanci su jedini ljudi koji misle da je umiranje opcija."