Autor Steven Reinberg

HealthDay Reporter

PETAK, 18. siječnja 2019. (HealthDay News) - Roditelji se često brinu da nasilni filmovi mogu izazvati nasilje u njihovoj djeci, ali nova studija sugerira da filmovi s ocjenom PG-13 neće pretvoriti vašu djecu u kriminalce.

Istraživači su otkrili kako su filmovi PG-13 postali nasilniji od 1985. do 2015. godine, a ukupna stopa ubojstava i nasilja zapravo je pala.

"Čini se da filmovi s ocjenama PG-13 ne utječu na gledatelje", rekao je glavni istraživač Christopher Ferguson. Profesor je psihologije na Sveučilištu Stetson u DeLandu, Fla.

Djeca mogu ponovno predstavljati stvari koje vide u filmovima tijekom predstave, rekao je Ferguson, ali njihova razigrana re-enikcija ne prelazi u nasilje u stvarnom životu, kao što je nasilje ili napadi.

No, izvješće je došlo pod vatru Dan Romera, ravnatelja Instituta za komunikaciju adolescenata Sveučilišta Pennsylvania. Rekao je da se proučeni podaci ne mogu koristiti za izvođenje zaključaka o učincima filmova na nasilje.

"Autori imaju vrlo pojednostavljen model djelovanja masovnih medija, a oni imaju program koji pokušava pokazati da su nasilni mediji korisni, a ne štetni", rekao je Romer. "Ono što je potrebno je nepristrana analiza, a ne uzimanje prikladnih podataka."

Prethodne studije ukazuju da bi roditelji mogli postati neosjetljivi na nasilje u filmovima PG-13, zbog čega je vjerojatnije da će ih djeca vidjeti - pogotovo kada se nasilje oružja prikazuje kao opravdano.

No, istraživač Ferguson je izjavio da su mediji jednostavno laka meta za ljude koji žele imati moralnu poziciju. Krivnja medija daje ljudima lažan osjećaj kontrole.

"Lijepo je reći:" Otarasimo se te stvari i onda bi to učinilo da ti problemi nestanu ", rekao je. "To je vrsta jednostavnog odgovora."

Dr. Michael Rich, ravnatelj Centra za medije i dječje zdravlje u dječjoj bolnici u Bostonu, pregledao je nalaze. Kazao je kako nova studija pokušava pojednostaviti složeno pitanje.

"Dok je nasilje smanjeno, ne opravdava zaključak da nas nasilja u medijima ne pogađaju", kazao je Rich. "Kao pedijatar, više sam zabrinut zbog nasilja koje djeca svakodnevno doživljavaju, što se ne odražava u statistikama kriminala."

Nastavak

Ono što ljudi najviše doživljavaju su mikroagresije, kao što je nasilje, rekao je Rich. Premda filmove smatra refleksijom društva, dodao je da su uzroci nasilja i agresije brojni. "To je složeno pitanje", rekao je.

Međutim, jasno je da nasilje u medijima djeluje numbing, što gledatelje čini manje uznemirenim, kazao je. "To je, djelomično, razlog zašto nasilni mediji uvijek moraju podići ante", objasnio je Rich.

Nasilje u medijima uči djecu da je svijet više nasilan nego što stvarno jest, a većina reagira tako što postaje sve strašniji, ne više nasilan ili agresivan, rekao je.

"Nasilje je mnogo rjeđe od straha i tjeskobe", kazao je Rich. "Otkrili smo da većina djece koja nose oružje u školu to rade radi zaštite."

Ferguson i profesor psihologije Sveučilišta Villanova, Patrick Markey, pregledali su podatke drugih istraživača o filmovima PG-13, zajedno s podacima američkog Federalnog zavoda za istraživanje o nasilnom kriminalu i Nacionalnom istraživanju žrtava kriminala.

No, Romer je rekao da se podaci ne mogu koristiti za izvođenje zaključaka o učincima filmova na nasilje.

Unatoč oštrom padu nasilja među mladima od sredine 1990-ih, stopa ubojstava je daleko stabilnija, rekao je Romer.

"A podaci o ubojstvima se čak ne usredotočuju na ubojstva mladih pištolja, a to je ono što bi se željelo pogledati, ako je netko stvarno zainteresiran za učinke oružanog nasilja u popularnim filmovima", dodao je.

Nasilje u pištolja u mladim ljudima dramatično se povećalo kako je postalo uobičajenije u filmovima PG-13 krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, primijetio je Romer.

Rich je rekao da roditelji mogu koristiti medije za podučavanje svoje djece. Predložio je roditeljima da gledaju te filmove s djecom i pomognu im da odgovore na njihove osjećaje i strahove o onome što vide.

"Roditelji mogu pomoći voditi svoju djecu u ono što je prihvatljivo, a što nije", kazao je Rich. "Djeca uvijek uče, ali učenje se može oblikovati i modificirati."

Izvješće je objavljeno 17. siječnja u časopisu Psihijatrijska četvrtina.