Autor Steven Reinberg

HealthDay Reporter

Milijuni američke djece s poremećajem pažnje / hiperaktivnosti (ADHD) mogu imati genetsku ranjivost na bolest, ukazuje nova studija.

Istraživači su analizirali podatke više od 55.000 pojedinaca i identificirali 12 genskih regija povezanih s ADHD-om. Ove regije vjerojatno utječu na središnji živčani sustav, kažu autori studije. Otkriće bi moglo pomoći znanstvenicima u razvoju novih tretmana za ADHD, koji pogađaju više od 9 posto američke djece.

"Svi nosimo genetske varijante rizika za ADHD", objasnio je istraživač Anders Borglum, profesor biomedicine na Sveučilištu Aarhus u Danskoj. "Što više imamo, to je veći rizik za razvoj ADHD-a."

Ta ista genetska područja dijele vezu s 200 drugih bolesti i osobina, rekao je. Istraživači su također otkrili da su 44 varijante gena uključene u ADHD povezane s depresijom, anoreksijom i nesanicom.

"Sada bolje razumijemo zašto neki pojedinci razvijaju ADHD i počinju dobivati ​​uvid u temeljnu biologiju, utirući put prema novom i boljem liječenju ADHD-a", dodao je Borglum.

Genetska područja koja je otkrio njegov tim pokazuju da je to prije svega poremećaj mozga, rekao je Borglum.

Istraživači su također otkrili da geni koji mogu biti povezani s ADHD-om imaju ulogu u interakciji moždanih stanica i utječu na razvoj govora, učenje i regulaciju dopamina (kemijskog glasnika koji prenosi signale između moždanih stanica).

Ipak, velika većina genetike ADHD-a još uvijek nije otkrivena i zahtijevat će veće studije, rekao je Borglum.

Autor studije Stephen Faraone napomenuo je da je tim "pronašao 12 od mnogih - ne znamo koliko - vjerojatno tisuće gena povezanih s ADHD-om". Faraone je profesor psihijatrije i bihevioralnih znanosti na SUNY Upstate Medical University u Syracuse, N.Y.

Istraživači ne očekuju da će otkriti samo jedan, dva ili čak 10 gena od kojih svaki ima dramatičan učinak na izazivanje ADHD-a i može se koristiti za dijagnosticiranje poremećaja ili brzo razvijanje liječenja, rekao je. Najvjerojatnije, kombinacija gena i čimbenika okoliša uzrokuje ADHD, navode autori studije.

Nastavak

Okolišni čimbenici mogu uključivati ​​prerano rođenje i slabu tjelesnu težinu ili patnju od razvojnih problema, poput sindroma fetalnog alkohola, rekao je Faraone.

Zanimljivo, dodao je, iako lijekovi djeluju u liječenju ADHD-a, oni ne ciljaju na gene koje su istraživači pronašli povezani s tim stanjem. Nijedan od gena pogođenih lijekovima nije se pojavio u analizi gena vezanih uz ADHD, rekao je Faraone.

Izvješće je objavljeno na internetu 26. studenog u časopisu Priroda Genetika.

Ronald Brown, dekan Fakulteta zdravstvenih znanosti na Sveučilištu Nevada u Las Vegasu, rekao je: "Ovo je obećavajuća istraga, jer pruža dodatne dokaze da je ADHD vjerojatno nasljedni poremećaj." Brown nije bio uključen u studiju, ali je bio upoznat s nalazima.

Godinama je bilo jasno da ADHD radi u obiteljima, rekao je. Ovi su nalazi također važni jer sugeriraju da određene terapije koje su djelotvorne za jednog člana obitelji mogu biti učinkovite za ostale članove obitelji kojima je dijagnosticiran ADHD, dodao je.

Ova studija je također važna jer pokazuje da je s tim genima vjerojatno vezano nekoliko psihičkih poremećaja, iako u studiji nije dokazana nikakva uzročno-posljedična veza. Ove informacije mogu pomoći obiteljima u prevenciji i ranim intervencijama, kazao je Brown.