Serena Gordon

HealthDay Reporter

Zemlje koje se službeno mrze kada udare djecu kao oblik kažnjavanja, čini se, imaju mlade koje su manje podložne nasilju, sugeriraju nova istraživanja.

U zemljama koje imaju potpunu zabranu tjelesnog kažnjavanja (udaranje i šamaranje), stope fizičkih borbi među tinejdžerima su čak 69 posto niže nego u zemljama bez takve zabrane, pokazalo je istraživanje.

Ono što nije jasno iz ovog istraživanja jest je li zabrana spankinga izravno uzrokovala smanjenje nasilnog ponašanja.

Autor studije Frank Elgar, izvanredni profesor psihijatrije na Sveučilištu McGill u Montrealu, rekao je da postoji nekoliko mogućnosti za udrugu iza spanking zabrana i niže stope nasilja među mladima.

"Možda postoji neki utjecaj tih zakonskih zabrana koje promiču promjene u kulturi. Djeca koja odrastaju s tim iskustvom - ne dobivaju nikakav udarac ili pljuskanje - jedna je od mogućnosti za udrugu", rekao je.

Druga mogućnost, napomenuo je Elgar, je da možda postoji nešto o kulturi zemlje koja prije svega obeshrabruje nasilje, i zato su odlučili provesti zabranu udaranja.

Nastavak

Međutim, kazao je kako postoji značajna raznolikost u zemljama koje su zabranile pljačkanje i šamaranje.

"Bili smo vrlo iznenađeni gledajući zemlje s zabranom udaranja ili šamaranja, da su zemlje koje su odlučile da je to način na koji roditelji žele disciplinu zapravo bila mješovita torba. Ona se nije temeljila samo na ekonomskim ili kulturnim čimbenicima," Elgar rekao je.

Tjelesno kažnjavanje definira se fizičkom uporabom odrasle osobe za ispravljanje ili kontrolu neodgovarajućeg ponašanja djeteta. Kazna je zamišljena kao bolna, ali ne i za tjelesno ozljeđivanje djeteta. Oko 17 posto tinejdžera prijavilo je tjelesno kažnjavanje u školi ili u kući u posljednjih mjesec dana, izvijestio je istraživački tim.

Istraživači su pogledali 88 zemalja koje su sudjelovale u dugoročnom istraživanju o nasilju mladih. Tinejdžeri u tim zemljama predstavljali su gotovo polovicu adolescenata na svijetu.

Trideset zemalja je imalo punu zabranu spanking i šamaranje djece kod kuće ili u školi. Neke od zemalja koje imaju zabranu su Estonija, Finska, Honduras, Kenija, Novi Zeland i Portugal.

Nastavak

Trideset osam zemalja, uključujući Sjedinjene Države i Kanadu, imale su zabrane djelomičnog tjelesnog kažnjavanja, dok su u školama zabranjene udaranje ili šamaranje, ali ne i kod kuće. Dvadeset zemalja nije imalo zabrane.

Studija je definirala učestalo nasilje među mladima kao četiri ili više fizičkih borbi u protekloj godini.

Stope učestalog nasilja u tinejdžerskim društvima bile su vrlo različite u različitim zemljama. Najstarije djevojke u Kostariki imale su najniže stope, s 1 posto. Najviše su imale djevojčice na Samoi sa samo 35 posto.

Tinejdžeri u zemljama s punom zabranom imali su 69 posto manju vjerojatnost da će biti umiješani u učestalo nasilje među mladima u usporedbi sa zemljama bez zabrane. Za djevojčice u tinejdžerskoj dobi taj je broj bio 42 posto manji, izvijestili su znanstvenici.

U zemljama s djelomičnom zabranom stopa učestalog nasilja bila je samo niža među mladim ženama.

Elgar je kazao kako su istraživači kontrolirali podatke za brojne čimbenike, kao što su bogatstvo zemlje i stope ubojstava.

Istaknuo je da je ova tema podijeljena i rekao je kako ne očekuje da će se ova studija promijeniti s nečijim umom, ali se nada da će provesti daljnja istraživanja kako bi se vidjelo da li se trend silaznog nasilja nastavlja.

Nastavak

Iako Sjedinjene Države imaju samo djelomičnu zabranu spankinga, Američka akademija za pedijatriju preporuča protiv fizičkog kažnjavanja, objašnjavajući kako djeci uči agresivno ponašanje.

Dr. Victor Fornari, direktor dječje i adolescentne psihijatrije u bolnici Zucker Hillside u Glen Oaksu, u New Yorku, rekao je: "Djeca uče od svojih roditelja. Ako roditelji koriste silu, djeca uče snagu. Ako roditelji koriste razmišljanje i smirenost, djeca uče razmišljanje i smiriti."

Fornari, koji nije bio uključen u studiju, predložio je da roditelji ostanu mirni kad se djeca loše ponašaju.

"Ponuditi upozorenje je vrlo korisno. Ako dijete nastavi slušati, kratko vrijeme može biti korisno sve dok dijete bude obaviješteno da će tajm-aut slijediti upozorenje", rekao je. Ako se mladić nastavi ponašati loše, on predlaže posljedice kao što je ne TV ili video igre za jedan dan.

Fornari je također predložio da roditelji znaju kada treba zatražiti pomoć. "Umoran i frustriran roditelj nije u dobroj poziciji za discipliniranje djeteta", rekao je.

Studija je objavljena 15. listopada u časopisu BMJ Open.